To je bilo vrijeme kada je fotokopiranje tek počelo doživljavati uzlet, možda koju godinu ranije kad si bio bolestan netko iz razreda išao je po nalogu razrednika kod tebe kući kako bi sve stigao prepisati i ne bi kasnio s gradivom. O tome se tada jako vodilo računa.
Ako dobro pamtim, fotokopiranje se "dogodilo" između sedmog i osmog razreda, to je bila prava revolucija kada si bio bolestan - naime više nitko nije morao ići kod nikog, sve se dalo fotokopirati u malom kiosku pored škole.
Prije dvadeset godina, moj džeparac iznosio je točno 120 kuna, možda su tada bili i "hrdi", ali kad su osvanule kune, to je bila ta cifra u kunama. Imala sam plaćenu pokaznu i marendu u školi, i džeparac sam trošila na nekakve luksuze kao kakva štosna pernica, Teen, kazetu kakve omiljene grupe ili pjevača i slično, baterije za walkman.
Kopiranje u knjižnici bilo je kunu, ako ne i dvije, izvan zgrade još je uvijek sve bilo u povojima, nekakvih osamdeset lipa, čak nisu svi htjeli ni kopirati jednostrano. I tako sam se bacila na posao i dvadeset najvažnijih stranica knjige stisla na pet lista, mama mi je papira uvijek donosila s posla, obično bih ga rezala na pola i stavljala u neke trenutno omiljene korice bilježnice kupljene u Trsu; korice bi počupala ljeti, kad prođe škola i onda dalje koristila za privatne potrebe.
Bila su to simpatična, slatka vremena kada nitko nije znao mnogo kao što danas svi znaju sve o svemu, pa nakon zanimanja za yogu, potom Tibetance, budizam itd. moji su imali užasan predosjećaj kako je naredni korak odlazak u Hare Krišnu.
Danas Pet Tibetanaca mogu skinuti u pdf formatu, pogledati na youtube-u, komentirati na forumu, svako toliko negdje osvane neki tekst o tome. Ipak, iako sve već znam napamet, uvijek prebirem po svojim listovima, uživajući u svom rukopisu od nekad, sve je to bilo toliko davno da skoro tako više ni ne pišem.
Sve pisano tehničkom olovkom i održalo se. Greškice kod prepiske prepravila bi brisanjem gumicom, kakav korektor, to mi je tada bio snobizam, mi smo lizali kraj gumice pa po greški.
Osim što vježbe osobu proljepšaju izvana, zaista se smirite iznutra. Treći Tibetanac je jedna od onih vježbi koje možete odraditi u uredskom toaletu ili garderobi dok šećete nekim trgovačkim centrom.
Imala sam faze kada sam redovitije ili pak na preskoke prilazila tim vježbama, ali trećeg sam malo kad propustila učiniti, čini se da samo moraš kleknuti i za minutu možeš nastaviti dalje po poslu i obavezama.
Napomenula bih jedino da prije vježbi, recimo nakon prvog Tibetanca, nije loše (ionako se morate ispružiti kod drugog) leći, podignuti koljena, stopala i prsti na nogama ravni, udah i kod izdaha čim više pupak priljubiti podu.
To se odnosi na nas koji imamo problema s kičmom u obliku slova "S", kičmu trebate čim više izravnati da budete "I", a onda navaliti na Tibetance.
Nisi mi odgovorila na prijašnji komentar, pa nisam ni dolazio ponovo na tvoj blog, osim evo danas sam pronašao koju minutu. Uglavnom, lijepo opisivanje sredine devedesetih, no nadao sam se pronaći koji podatak više o tim Tibetancima. Mada sam ju imao stop put u rukama, nisam imao inspiracije pozabaviti se time. Imam primjer, prijatelj kaže prijatelju: "Ej kak su ti super ti Tibetanci, daj si pročitaj, počni vježbati...", nešto u tom stilu. Nakon godinu dana, čovjek nije poboljšao svoj život ni milimetar. Zapravo, mu je bilo i gore, mogao bih ga opisati kao zapad-istok-filo-religio-šizo-lik, pitam se sada, kako su te vježbe utjecale na njegov život? Lp.
OdgovoriIzbrišiIstina, znam dva slučaja gdje su ljudi uredili dom po feng shui načelima i upravo tada čitav život im kreće nizbrdo. Ili se odluče hraniti zdravije i natuku deset kilograma :) O Tibetancima nisam nikad čula ništa negativno, ali nije isključeno da ne odgovara svima. Kao što se smatra da ljubav preporodi čovjeka, ali isto svatko od nas zna par ljudi kojima je ljubav uništila život.
OdgovoriIzbrišiMislim da tih par jednostavnih vježbi ne može unazaditi život, ali može se pretjerati s doživljajem afirmacija. Inače, ta je knjiga zaista tanka i pročita se u par sati, neki su stavovi malo oprečni - samo uguglaj "Pet Tibetanaca" i skini pdf format.
Osobno, kad zapustim Tibetance stane mi čitav život. Čim im se vratim, opet sve krene. A tih par vježbi (osim prve, usudila bih se reći) su u biti ništa drugo nego yoga pokreti.
Molim te, oprosti jer nisam ništa odgovorila na tvoj zadnji komentar, greška će biti ispravljena, ne zamjeri.
Mah odgovori samo kad imaš vremena ili i ako ne odgovoriš nema beda. Uglavnom, znam tu knjigu, mogu je svaki čas nabaviti, a i skidao sam prije pdf-ove i "dilao" po netu. Uglavnom, da to jesu yoga-pokreti, kao i mnogo vježbi oblikovanja na satovima tjelesne i zdravstvene kulture po školama, a ako Tibetanci sadrže dio nečeg većeg, čemu onda ostati samo na tome, zašto ne proučiti taj veći dio?
OdgovoriIzbriši